Karikatura

Riječ karikatura dolazi iz talijanskog jezika caricatura proizašla iz glagola caricare, u prijevodu: pretjerivati, pretovariti.

„Karikatura je namjerno pretjeran prikaz karakterističnih svojstava osoba, pojava, događaja, stvari itd., često kao sredstva društvene, političke ili moralne kritike; izobličeni prikaz; poruga. U likovnim umjetnostima, namjerno izobličavanje realnosti kako bi se postigao dojam smiješnoga. Većina karikatura ostaje na razini duhovite ilustracije, a tek manji dio doseže višu razinu likovnog ostvarenja. Rijetka je u slikarstvu i kiparstvu; njezino je područje crtež i grafika, u široku rasponu od skice i krokija do tehnički složenijih ostvarenja.“[1]
Hrvatska enciklopedija

Sportska karikatura spada u područje portretne karikature. U svojim začecima bila je dijelom sportskih magazina Tempo i Sprint te sportskih rubrika dnevnih novina u kojima ih pronalazimo i danas. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća djelovali su mnogi istaknuti karikaturisti koji su portretirali i vješto prikazali Dražena Petrovića: Petar Pismetrović (idejni začetnik i jedan od osnivača Hrvatskog društva karikaturista), Oto Reisinger, Rudi Stipković i mnogi drugi.

U riječima Petra Pismetrovića vidimo puno sličnosti s Draženom: „Karikaturist se ne postaje preko noći. Postoje mnoge tajne i zamke profesije i sam talent nije dovoljan. Rad, rad i rad, su ipak najvažniji i mogućnost objavljivanja u novinama, jer tek kad je karikatura objavljena vidi se je li je uspjela ili ne. Posao karikaturista nije ni jednostavan ni lak, ali doći do vrha, to mogu samo najuporniji, najtalentiraniji i najkvalitetniji. Zato je to rijetko zanimanje koje traži cijelog čovjeka.“

Karikatura – komentar, jasna poruka